Naši članovi – Jelena Đipalo

Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Već sam pogled na ovu mladu ženu, upućuje na snažnu osobnost i karakter koji ne ostavlja ravnodušnim. Jelena Đipalo ima 32. godine… O da, ne biste rekli…

Majka je 8-godišnje djevojčice i radi u Veterinarskoj stanici Rijeka, točnije u Vet-Pet-u.
Kada smo je upitali: “Zašto teretana?”, njezin odgovor je bio: “Iskreno, zato što sam tu napokon pronašla sebe i ujedno spojila zadovoljstvo s odličnim rezultatima, a pri tome ne mislim na onaj slavni six- pack abs prije ljeta.” Posvjedočila nam je kako je taj put ‘pronalaska sebe’ trajao oko 4 godine. ‘Šetala’ je od grupnih cardio-treninga, online-treninga sve do kettlebell-radionica i primal-movementa. “Na kettlebellu sam ‘zapela’ nekih 2,5 godine, ali nije bilo 100% rezultata.  Jednog treninga u tom gymu posebno se sjećam… Na njemu sam doslovno trenericu molila da mi daju veću kilažu za swing, jer 8-ica je doslovno letjela. Trenerica mi je jedva dala 12 kg u ruke, misleći da se s time neću snaći. Kako se samo zeznula!”

Jelena je u Iron Gym došla prije točno godinu dana. Kako sama kaže – izgubljena, prestrašena i bez trunke samopouzdanja. “Sve je započelo jedno jutro kada sam odvela kćerkicu Geu u školu. Sjedila sam na terasi, pila kavu i razmišljala o tome kako je postalo alarmantno stanje jer sam na dnevnoj bazi gubila po 1kg i to sve zbog stresa i jedne velike traume. Spremila sam torbu, otišla u Iron Gym, platila članarinu i krenula sama, malo po malo. Sve mi je to bilo novo. Gledajući ljude oko sebe, znala sam si pomisliti: ‘Ajme, pa kako ću ja to? Jedva izvedem vježbu s 5 kg… Pa zar ću doista ostati ovako slaba i bez motivacije?’” Odlučila je sebi i svome zdravlju dati priliku i počela je dolaziti 2 do 3 puta tjedno po sat vremena.

“Počela sam se osjećati bolje, jače, samopouzdanije i mentalno posložena”, poručuje Jelena. Ta 2 do 3 puta tjedno prerasla su u dolaske 4 do 5 puta tjedno. Kilaže na spravama su se počele povećavati, tijelo je počelo jačati, a tjelesna težina počela se napokon povećavati. Jeleninoj sreći nije bilo kraja kada je napokon na vagi ugledala 14 kg više! I dok će neki težiti ka skidanju te famozne brojke, za Jelenu su one značile poboljšanje zdravlja, ali i fizičkog izgleda. “ Vremenom sam u gymu počela stjecati prijatelje, za koje mogu reći da su izrazito kvalitetni ljudi, ljudi koji se vesele mome uspjehu i koji su mi jako velika podrška. Prijatelji koje mogu svrstati u krug obitelji, jer to i jesu. Atmosfera u gymu mi je ‘vrh’, doslovno se osjećam kao da sam doma. Ljudi su uvijek spremni na šalu, nema namrgođenih lica i iz mog iskustva, mogu reći da tamo vlada jedna velika pozitivna energija.”

Upravo s ekipom iz gyma odlučila je sudjelovati na svojoj prvoj utrci za koju kaže da joj je jedno od ljepših iskustava u njezinom životu. “Jedno jutro došla sam u gym, pozdravljamo se: ‘Jutro! – Jutro!’, i pita mene Adrijan: ‘Ideš li s nama trčati?’ Ma gdje? Kada? Kaže on meni: ‘Imaš utrku građana od 5 km, polumaraton i maraton.’ Odgovaram mu, s obzirom na to da nikad nisam trčala utrku, ma ‘hajde zapiši me na 5km. On me gleda, a iz pogleda mu iščitavam: JELENA, ZAR STVARNO? Nakon par minuta, ok ok, zapiši me za polumaraton.”

Naš Adrijan prijavio je Jelenu na njezinu prvu utrku – Adria Advent Marathon – utrku u prosincu prošle godine u Crikvenici u kojoj je sudjelovala s prijateljima iz Iron Gyma. Jelena se prisjeća da se nakon prijave otišla zagrijati 15 minuta na biciklu nakon čega je sišla do prijavnice i pitala Adrijana: ‘Ej, ma možeš li ti mene ipak prijaviti za 5 km?’ Dobila je kratak i jasna odgovor: “Ne, sad je gotovo! Kad sam startala s utrkom, u glavi mi je bilo samo da je završim u roku i da izdržim. Ulazim tako u 11.-ti kilometar, pogledam na sat i čudim se samoj sebi: Pa, ‘skinula’ si tih 11 km u roku od 1:15:00. Trči dalje, sad ne staješ! Tako je i bilo i utrku sam završila za 2 sata i 30 minuta. Koji feeling! Moja prva utrka je završena – završena u roku. Jest da mi je trebalo tjedan dana da se oporavim, ali je vrijedilo!”

Danas kada ju sretnete u gymu mahom ćete je zateći u treninzima s opterećenjima, a uz to i bodyweight uz obavezni trx. Cardio-treninge ne ubacuje tako često, tek jednom tjedno. Jelena je primjer kako se organizira kvalitetno provedeno vrijeme s djetetom i vrijeme za sebe. “Držim se onoga: TKO HOĆE NAĐE NAČIN,TKO NEĆE NAĐE ISPRIKU. Po prirodi sam jako organizirana osoba i sve mi mora biti “po špagi”. S jedne strane to je super, a s druge…uh, ponekad samoj sebi idem na živce. Slikovito, evo primjer jednog našeg dana… Buđenje u 7:00 da bismo u 7:30 sati bili već na putu za školu. Dok je Gea u školi, ja sam na poslu od 9 do 15. Dolazak kući u 15:30, pisanje zadaće, vježbanje i ponavljanje za ispite. Nakon zadaće, obavezno iskoristimo vrijeme za kvalitetno druženje. Kada je lijepo vrijeme, to druženje se svede na skejtanje po krovu Tower-centra ili na šetnju po Pećinama, a kada je kiša….eh,onda smo prisiljene ostati kući,uz ono pitanje: “E mama, hoćemo li gledati smiješne ljude?” (Obje obožavamo gledati one failove i dobro se nasmijati ljudskim ludostima). Predvečer – e to je moje vrijeme. Obično u gym dolazim oko 18 sati i odlazim oko 19:30.

Jelena će s nama i na jednu od utrka manifestacije ‘Homo si teć’, točnije na ‘desetku’ za koju se prijavilo najviše naših članova. Što se njenih priprema tiče, kaže: “Pripreme su u tijeku …” “Kod mene ne postoji ono NE MOGU. Imaš izbor koji dijelim na ŽELIM ili NE ŽELIM. Na dnevnoj bazi susrećem se s pitanjima: AJME PA KAKO TI SE DA? KOME TI ŠTO ŽELIŠ DOKAZATI? BILO BI TI LAKŠE DA SI OSTALA KUĆI SPAVATI?”

“Na takva pitanja ne reagiram jer prvenstveno jer mi se ne da ulaziti u bilo kakve rasprave s ljudima, niti bilo kome objašnjavati zašto imam takav životni stil”, poručuje Jelena. “Na kraju priče, svatko od nas ima pravo na izbor i tko sam ja da sudim o nečijem stilu života. Ja znam za sebe što i kako želim i to mi je najbitnije. Onome što mi se nekad činilo nemogućim za izvesti, danas se samo nasmijem i kažem samoj sebi: JOJ JELO, KAKO SI SE SAMO PODCIJENILA. Prije sam ulazila u prostoriju i s panikom si postavljala pitanje: AJME, ŠTO AKO SE NEKOME NE SVIDIM? Danas ulazim u prostoriju i pitam se: UH, ŠTO AKO SE ONI MENI NE SVIDE?”

Jelena se nama jako svidjela i primjer je da su pred nama izbori hoćemo li učiniti nešto pozitivno za sebe i svoje zdravlje ili prepustiti se izgovorima. Problemi s kojima se ona na početku suočila, nisu joj bili znakovi koji bi joj govorili STANI, nego znakovi koji joj dali smjernice. Našoj Jeli želimo da se spremi za drugu utrku koju će otrčati u travnju s ekipom iz Iron-tima. Kako je i sama rekla, kod nje ne postoji ‘Ne mogu’ i uvjereni smo da će ‘desetka’ pasti u vremenu u kojemu ona to bude htjela.

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.