Naši članovi – Vlado Matanović

Još uvijek su svježa sjećanja na srebro zlatnoga sjaja hrvatske rukometne reprezentacije na posljednjem Europskom prvenstvu koje je održano u siječnju 2020. godine u Austriji, Švedskoj i Norveškoj.

Jednog od ‘kauboja’ susrest ćete na treningu u Iron Gymu – mladog i izuzetno nadarenog Vladu Matanovića. Nakon RK Umaga te slovenskog RK Gorenja, potpisao je za RK Zagreb i ovih dana otputovao na pripreme s najtrofejnijim hrvatskim rukometnim klubom. S njime je razgovarala naša članica, strastvena navijačica Helena Anušić. :)

Nastup na Europskom prvenstvu 2020. nije bilo ‘vatreno krštenje’ za Vladu, jer je prvo povjerenje izbornika dobio još kao dječak 2013. godine. S kadetskom reprezentacijom osvojio je srebro na svjetskom prvenstvu u Mađarskoj. “Te godini bio sam veliki pehist. Ozlijedio sam se. Odigrao sam dvije utakmice, ali više nisam mogao… Ali da, to je bio nekakav početak. Tamo su me primijetili. Moju srčanost i borbenost za koju mislim da me i danas krasi. Pokazao sam i dokazao da mogu i želim napredovati. Sada, samo da me zdravlje posluži pa će biti još toga.”

S obzirom da igra na poziciji desnog krila, na Vladi je velika odgovornost jer su na toj istom istom mjestu igrali velikani poput Irfana Smajlagića, Mirze Džomba, Zlatka Horvata i Ivana Čupića. Ističe da u Hrvatskoj postoji zavidan broj igrača koji igraju desno krilo, osobito njegovo godišnje (1995.) i svi su dobri. “Svi se borimo i svjesni smo te odgovornosti. Vjerujem da ćemo gurati jedni druge i da se možemo pokazati u najboljem svjetlu. Imena koja ste spomenuli nisu ništa drugo nego savršenstva i samo ustrajnim treningom i radom možemo ih naslijediti i dokazati se u pravom svjetlu. Takvim pristupom možemo napraviti velike rezultate.”
Nakon Gorenja iz slovenskog Velenja, potpisao je za RK Zagreb. Uzimajući u obzir da je riječ o najtrofejnijem hrvatskom rukometnom klubu koji je dva puta bio europski prvak, četiri puta viceprvak Europe i osvajač Europskog superkupa, kao i regionalne SEHA lige, pred Vladom su velika očekivanja i izazov kojemu se ustrajnim treninzima priprema. On sam ističe da ne želi biti ‘samo broj’. Želi biti netko tko je nešto napravio. “S odlaskom Zlatka Horvata meni i Josipu Božiću Pavletiću otvara se velika šansa. Bit ćemo jedan drugome podrška i dat ćemo sve od sebe kako bi ostvarili velike stvari. Želim da sva velika imena koja su igrala prije nas, da ih možemo dostojno zamijeniti i pokazati da smo ‘tamo’ zahvaljujući isključivo našoj igri.”

S obzirom na aktualnu epidemiološku situaciju vezanu uz pandemiju korona virusa, još uvijek je upitno održavanje Svjetskog prvenstva u Egiptu u siječnju 2021. godine. Po prvi puta trebale bi nastupiti 32 zemlje. Na sreću, Hrvatska uz Španjolsku i Dansku nije u play off kvalifikacijama, odnosno razigravanju, nego je direktno plasirana na SP. Vlado se nada nastupu za reprezentaciji te da će naša ekipa biti kompletna i bez ozlijeđenih igrača. “Dat ćemo sve od sebe, a s prognozama biti prizemljeni. Nadamo se kako će nam se vratiti ozlijeđeni igrači i da ćemo postati reprezentacija koje će se bojati najjači. Naša želja je jedno od prva tri mjesta, ali potrebno je zauzeti realan stav. Kada prvenstvo počne, iz dana u dan razmišljat ćemo o utakmicama koje budu pred nama. Želja nam je doći do finala i napraviti ono što nismo na Europskom prvenstvu – uzeti zlato.”
Kondicijske pripreme u velikoj mjeri Vlado je odradio u Iron Gymu. “Ovi treninzi mi puno pomažu. Zadovoljan sam onim što teretana pruža te kako je opremljena. Atmosfera je odlična kao i djelatnici, ali i ljudi koji ovdje treniraju. Poštuje se prostor za vježbanje i nitko nikome ne smeta.”

Zanimalo nas je i ono vječno pitanje – zašto rukoment, a ne npr. nogomet? “Bio je to onaj trenutak euforije – svjetsko zlato u Portugalu 2003. godine. Sjećam se, imao sam jednu malu loptu za plažu i velika balkonska vrata po kojima sam počeo udarati i okretati se po njima, kao što to rukometaši čine u igri kada su u napadu. Sva sreća da su se na tim vratima nalazili čvrsti zastori jer bi se u protivnom staklo na vjerojatno razbilo :) Kada sam imao 6 godina, htio sam trenirati nogomet. No, kako sam bio malen, sramežljiv i ‘kržljav’, tata me nije htio gurati u ‘sportsku vatru’ tako brzo, nego smo čekali pravi trenutak kada budem malo ojačao. Taj trenutak je došao upravo te godine kada su naši osvojili zlato, a ja sam imao 8 godina. I eto.. rukomet.. I dan danas :) ”
Za rukomet će mnogi reći kako je riječ o najgrubljem sportu. S time će se i Vlado složiti, ali i dodati da smatra da je odličan za sve. “Iz iskustva sam primijetio kako rukometaši znaju igrati i mnoge druge sportove i u tome se vidi kvaliteta ovog sporta. Istina, rukomet je sport u kojemu se ne ‘vrte’ veliki novci, niti rukometaši dobivaju medijsku pozornost poput npr. nogometaši. Jako puno se dajemo u treningu, a još više na terenu na kojemu dobijemo i prilično puno batina. Mislim da toga ljudi nisu svjesni.” Rukometaši ne izgledaju kao top modeli. Izgled nam nije toliko bitan, nego tjelesna pripremljenost na kojoj moramo raditi kako bismo mogli izdržati napornu sezonu i turnire, rekao je naš mladi hrvatski rukometni reprezentativac.
Dodat ćemo kako naši ‘kauboji’ izgledaju savršeno i nadati se da aktualna pandemija korona virusa neće pomrsiti račune oko održavanja Svjetskog rukometnog prvenstva 2021. godine u Egiptu. Vladi Matanoviću želimo sretnu i bez ozljeda uspješnu sportsku karijeru i rado ga očekujemo na treninzima u Iron Gymu.